Govor dekana Josipa Kregara povodom zatvaranja misije

USAID-ova završna ceremonija
četvrtak, 15. svibnja 2008.
Westin Hotel, Zagreb

Pred sto godina Georg Simmel, njemački filozof i sociolog napisao je esej pod nazivom "Stranac". Kako odrediti tko je stranac i kako napraviti razliku između nas i "stranca". Izgleda lako - stranac ne govori naš jezik. Međutim nije jednostavno, danas ljudi govore više jezika, ili što je često kod nas u Hrvatskoj, govore u dijalektu, mnogi stranci pak govore slične jezike međusobno razumljive. Simmel zaključuje da je definicija stranca danas sasvim problematična. U velikim gradovima ne poznajemo ni prvog susjeda. Ne tražimo partnera unutar plemena ili obitelji. Zajednička sudbina, porijeklo i povijest ne razgraničuju nas i naše susjede. Čak i činjenica da živimo pod istom vlašću sve manje može odrediti tko smo to mi, barem u moderno vrijeme globalizacije, mondijalizacije i europeizacije. Zbunjujuće.

Možda je lakše utvrditi tko nam je prijatelj. Prijatelj je osoba koja s nama dijeli iste vrijednosti,koja je tu kada nam treba, koja ostaje prijatelj bez kalkulacije, podnosi naše greške ili ima iste neprijatelje kao mi. Prijatelj nije stranac, jezik kojim govori nije važan za naš odnos. Uzbudljivo je činjenica da možemo imati prijatelja koji je vrlo daleko, osobu sa sasvim različitim iskustvom, rasom ili životnom dobi, osobu koja govori drugi jezik, ali s nama dijeli iste interese - kompjutorima, estetici, znanju, znanosti uređenju vrta - s nama. To je uzbudljivo i inspirativno.

U tom svjetlu ja doživljavam misiju USAID u Hrvatskoj. Sretan što sam u mnogim aktivnostima upoznao ljude, ciljeve i misiju USAID. USAID pomogao je reformu pravosuđa u RH, razradio sustav upravljanja sudskim predmetima, održao seminare o etičkom kodeksu sa više od 700 sudaca, uputio odvjetnike i suce u mehanizme alternativnog rješavanja sporova.

U stvaranju civilnog društva u RH bio sam svjedokom iznimne pomoći koju je USAID dao mnogim organizacijama, ali i za osmišljavanjem novog zakonskog i statutarnog okvira djelovanja nevladinih organizacija. Usprkos činjenice da Hrvatska nema razvijenu tradiciju volonterstva i rada u neprofitnim, nevladinim udrugama, ovi programi potpomogli su stvaranje izvornih organizacija koje su dale dinamiku lokalnoj, političkoj i društvenoj sceni, te bitno utjecale na razvoj demokratske političke kulture. Sudjelovao sam u programima u kojima je USAID aktivno pomagao prepoznavanje opasnosti trgovanja ljudima, inicirao i pomogao nastanak nevladinih udruga koje su postale utjecajni akter u promicanju svijesti o opasnostima te sramotne pojave. Veliku pomoć USAID dao je razvoju lokalne samouprave, osobito poticanjem načela dobre vlasti i jačeg sudjelovanja građana u radu lokalne zajednice. USAID pomogao je reformu trgovačkog prava i pokrenuo aktivnosti racionalizacije propisa (hitrorez).

Nije moj zadatak dati izvješće o svim aktivnostima, programima i projektima koji su pomogli uspostavi demokratskog društva i pravne države u Hrvatskoj. Ja sam samo svjedok nekih aktivnosti i nekih napora da se pomogne mladoj demokraciji. Međutim, kao svjedok vidim tri osnovne zajedničke karakteristike djelovanja UAID u konsolidaciji demokracije:

1. programi imaju sasvim konkretan efekt. To ne znači da smo uspjeli u svemu što smo željeli, ali smo naučili da samo usmjerenost na cilj, a ne samo riječi, napisani tekstovi i parole mogu promijeniti našu stvarnost. Usmjerenost na cilj značila je često prepoznavanje tema i problema kojih sami nismo bili svjesni: pomogli ste da prepoznamo kao društveni problem i one fenomene koje smo smatrali samo izrazom usputnih nevolja tranzicije ili problemima ljudske prirode - kao što je nasilje u obitelji, trgovanje ljudima, korupcija, inertnost birokracije.
2. jedna od naučenih lekcija je i to da se s relativno malim sredstvima i uz sudjelovanje relativno malog broja odlučnih i pametnih ljudi može pokrenuti društvo i društvena promjena. Zapravo prave promjene uvijek i nastaju na taj način, ne snagom broja zainteresiranih ljudi, već ispravnošću ideje u koju vjeruju.
3. u posljednjih deset godina u diskurs u društvu ušao je pojam društvenog kapitala. On znači prepoznavanje vrijednosti povjerenja u institucije, civilnosti, demokratske političke i pravne kulture. Međutim, meni je na umu to da je veliki kapital imati prijatelje koje ne doživljavamo kao strance - a to je baš ono što smo prepoznali u djelovanju USAID-a i što ostaje kao naša trajna vrijednost. Misija USAID-a ispunjena je time što ste stvarno utjecali na brzinu i pravac društvenog napretka, i najvažnije stvorili prijatelje od koji Vas neće odvojiti udaljenost i vrijeme.